Nova generacija EN 1990 detaljnije će razraditi postojeće pojmove uz uvođenje nekih novih pojmova. Održavanje i razvoj EN 1990, obzirom na dopune u kratkoročnom i dugoročnom razdoblju u formalnom smislu usmjeriti će se nakorekciju tekstova, usklađivanje CEN/TC 250 (European Committee for Standardisation/Technical Committee) i EOTA (European Organisation for Technical Approval), uvažavanje zahtjeva industrije, uvođenja novih materijala, neke nove koncepte temeljene na istraživanjima itd. Međutim suštinske promjene u strukturi EN 1990 dogodit će se tek izdavanjem dokumenta u okviru inženjerstva pouzdanosti od strane međunarodnih organizacija kao što su: JCSS (Joint Committee for Structural Safety), CIB WG32 (Public Perception of Safety and Risk in Civil Engineering), CERRA (Civil Engineering Risk and Reliability Association), IABSE (International Association for Bridges and Structural
Engineering), FIB (International Federation for Structural Concrete), ECCS (European Convention for Construction Steelwork), RILEM (Internation Union of Testing and Research Laboratories for Materials and Structures) itd.
Tako na primjer jedna od bitnih promjena u EN 1990 trebala bi biti definiranje odnosa srednjeg povratnog razdoblja (mean return period – MRP) i računskog vijeka korištenja konstrukcija (design working life – DWL). Sadašnje stanje EN predlaže da je odnos MRP/DWL = 50 godina/50 godina = 1. Neka razmatranja i prijedlozi već sada predviđaju da bi taj odnos mogao dosegnuti veće vrijednosti. Društvo u kojem živimo vrlo brzo se mijenja i teško je predvidjeti budućnost, pa tako i daljnji razvoj temeljne i vodeće norme EN 1990 koja će se temeljiti na informatičkim sustavima. No međutim, ne treba nas zabrinjavati tehnologija koja pomaže u radu s informacijama, tako da se u tom kontekstu možemo sjetiti misli koje je izrekao Sydney Jostin Harris (1917-1986): “Stvarna opasnost nije u tome da će računala početi misliti kao čovjek, već je u tome da će čovjek početi misliti kao računalo”.