Probleme realnih čeličnih konstrukcija projektanti pretvaraju u modele u koje nastoje uključiti sve moguće opasnosti koje prijete tim konstrukcijama. Analize tih modela, koliko god bile na visokoj tehničkoj razini, ipak su podložne različitim neizvjesnostima. Teško je reći da je istraživanje i modeliranje tih neizvjesnosti inženjerska struka, znanost, vještina ili kako neki misle čak i kreacija. Možda jedno takvo razlučenje nije neophodno jer kao što je dr. Theodore von Kármán rekao: ,,znanstvenici otkrivaju svijet koji postoji, inženjeri kreiraju svijet kojeg nije bilo”. Praksa proračuna konstrukcija inženjera konstruktora momentalno je podložna značajnim temeljnim promjenama. Inženjer u budućnosti mora biti u stanju suočiti se sa složenim problemima koji zahtijevaju multidisciplinarna rješenja. Tako na primjer nezaobilazan je proračun prema teoriji plastičnosti, primjena teorije drugog reda, poznavanje svojstva duktilnosti materijala i priključaka, odabir u korištenju software-a itd. Međutim, još drastičniji preokret dogodio se u inženjerskoj praksi uvođenjem nove filozofije analize čeličnih konstrukcija preko europskih normi Eurocode. Koristeći tehnike i postupke za analizu čeličnih konstrukcija, projektanti se moraju osloniti na vlastito iskustvo i stečeno znanje ali i na poznavanje vještina za usvajanje novih znanja.
Sve ove činjenice idu u prilog tezi da se uloga projektanata-čeličara drastično promijenila. Oni nisu više samo puki interpretatori normi i propisa, već postaju sve više kreatori u složenom postupku građenja. Ukoliko se govori o građenju čelikom onda je pogrešno taj problem svesti na samo,,poznavanje materijala“. Gledano iz aspekta europskih normi za konstrukcije Eurocode projektiranje čeličnih konstrukcija zahtijeva poznavanje šireg znanja iz područja građevinarstva. To se znanje oslanja na niz normi za čelične konstrukcije EN 1993.
Sve navedene promjene u projektiranju nameću potrebu provođenja novog sustava edukacije inženjera koji će ostvariti visoke etičke standarde i jaki osjećaj profesionalnosti. Dugi niz godina dominantni pedagoški pristup edukaciji inženjera temeljio se tumačenjima „pred pločom” uz govor i bilježenje kredom (,,chalk and talk”). Takav pristup danas nije u stanu udovoljavati novo nastalim zahtjevima. To je razlog da se unutar visokog obrazovanja razvija veliki broj platformi za učenje izvođenje stručnih tečajeva, kao alternativa tradicionalnom školovanju. Međutim postavlja se pitanje da li te novine, ukoliko se odgovarajuće ne primjenjuju, mogu ispuniti visoka očekivanja društvene zajednice ali i krajnjih korisnika.