Željezo kao jedan od prvih umjetnih građevinskih materijala, a kasnije i čelik, u povijesti graditeljstva uvijek su poticali odnos između umjetnosti i tehnike a time obilježavali odnos između arhitekata i inženjera. To je razlog da se u knjizi daje povijesni prikaz tog odnosa. Čelik se tijekom vremena razvijao u pogledu općenito kvalitete, poboljšanju mehaničkih svojstava, proizvodnje s očuvanjem okoliša, ekonomske učinkovitosti što je rezultiralo njegovim dobrim uklapanjem u kružno gospodarstvo. Navedene činjenice mogu potvrditi da čelične konstrukcije daju priliku za izvanredno estetsko, arhitektonsko, izražavanje upravo zbog razloga da se čelik može smatrati građevinski materijal koji svestran i prilagodljiv. Od izuzetnog je značenja pravilno oblikovanje detalja budući da oni utječu na ponašanje čelične konstrukcije, na cijenu koštanja, trajnost te na kraju i njezin konačni izgled. Uobičajeno je da kod odabira modela konstrukcije i odabira detalja zajedno surađuju inženjeri-konstruktori i arhitekti i izvođači čelične konstrukcije.
Kada se o tome govori treba se prisjetiti misli inženjera i arhitekta Pier Luigi Nervi-a “Tehnički perfektno djelo može biti estetski neugledno, ali nikada nije postojalo djelo koje je prepoznato kao uspješno arhitektonsko ostvarenje a da nije istovremeno bilo svrstano u izvanredno tehničko dostignuće”.
